Veče je bilo mirno tiho i naizgled svakidašnje. Dok izlazih iz kuće primetih mesečinu i zvezde koje su se jedva videle od gustih krošanja drveća ispred kuće.Bilo je tek oko devet sati uvečce 02.jul 1975.godina. Moje veče misterije , kako ga nazvah PROSVETLJENJE UMA. Naime krenula sam ka poljskom wc-u nedaleko od kuće. Bio je to treći dan od moje udaje. Sve mi je bilo novo i pomalo zastrasujuće, ukoliko sam sama vani. No, ugledah polu otvorena vrata wc-a kamo sam i posla. Od straha nisam ih pipnula pri ulasku, a ni pri izlasku. Samo što sam prešla put od jedva tri dužine tela čuh strašan tresak zamnom što je istoga momenta okrenulo moje telo u pravcu dogadjaja. Ugledah bela vrata na tlu koja su zamnom pala, odnosno, mali milion pitanja mi se odjednom vrtelo u glavi. Kako se to moglo dogoditi? Kako su vrata pala? Ko ih je izvukao iz šarki i bacio zamnom. Tu nije bilo nikoga sem mene. I druga slična pitanja vrzmala su mi se u mislima da sam se odmah začudila takvom razmisljanju i toj neverovatnoj brzini razmišljanja. Razmišljanje mi prekinu osećaj strujanja oko nogu. Osetila sam da se nešto prosto mota oko mojih nogu a ja ne mogu videti šta bi to moglo biti. Što bi stari ljudi rekli tri puta me je nešto obilazilo a zatim krenulo put travnate čistine obasjane sijaličnim svetlom sa bandere. Zapanjeno sam zurila u neobično kretanje još neobičnije pojave. Ličilo je na nesto poput sive kugle kao da je neko kučence smotano u kuglu i otkotrljane velikom brzinom kretanja. Naime, gledala sam u to dvostruko kretanje, jedno je bilo kretanje oko svoje ose i drugo kretanje u napred koje je bilo mnogo brže od prvonavedenog. Sve je izgledalo kao da sam akter nekog fantazi filma. Dok god je bilo moguće pratila sam pojavu, koja je zatim tragom nestala u mrak. Tada je nastao drugi stravičan momenat, noge su mi prosto bile kao prikovane za tlo. Pošto ih nisam mogla pomeriti ni za jedan jedini korak, pomislih dozvaću valjda nekog u pomoć. Otvarala sam usta ali bilo je to dozivanje bez glasa. Imala sam mnoštvo misli ali jedna se iskristalisala, "aha, to je dakle to - kad stari pričaju priče da je nekog nešto tri puta obilazilo i onda ta osoba od stresa umre". Šta sad Biserka, pomislih opet, a onda sam u svojoj glavi prosto čula bodrenje i kao da sam izgovarala sledeće reči "E nećes mene, neće moći. Mene nećes prestrašiti, hodaj Biserka, hodaj" Bilo je to pokretanje kao kroz hodanje u silosu sa žitom do grla, ali uspela sam . Uz zid kuće dlanove sam sve odrala, stigla do stepeništa gde su me zatim našli onesvešćenu. Nakon osvešćivanja i dalje nisam mogla pričati, objasnila sam im rukama, na taj način su dobili odgovore kuda sam išla. Proverili su šta je bilo vani i čudom se čudili. Više od dvadest godina ta vrata niko nije pomerao. Stanje mi se vratilo u prvobitno i sve bi se na tome završilo da nije tek krenulo ono sto se svih ovih godina dogadja. Naime za koji dan usnila sam san koji sam protumačila i u potpunosti se ostvario. Bio je to san o bolesti mog najmladjeg brata Zorana, o tome ću takodje pisati. A zatim je usledila i Prekognicija, vidovitost, predvidjanja, opis deteta kakvo ću roditi za svako od troje, za treće i dan radjanja. Snovi o nečijoj smrti, radjanju, svadbi, saobraćajnoj nesrećggi, rudarskoj, predvidjanju bratanice Lele, unuke Petre, spašavanja ljudi, pojedinih i od smrti ,Zorice, Snežzane, ulivanje nade u ozdravljenje, radjanje, saopštavanja ljudima od čega su bolesni itd. Najdraže mi je to što mi se u Orebiću prikazala Gospa - Bogorodica i u sklopu čudnih okolnosti krštena ne ovde, išla sam u Grčku. Tamošnji Patrijarh, sveštenik iz Hilandara i svešstenik crkve Hieralampije u Larisi dali su mi ime Maria, na ovaj danasnji najtuzniji hrišscanski dan saopštih posle 36. godina i to javnije nije moglo no što je internet. Za sada se dobro nosim sa dodeljenim uzvišenim umom, prosvetljenje je usledilo iz ko zna kojih razloga, dovoljno je što to Svevišnji zna, moje je da sledim te puteve Gospodnje!!! Šaljem i slaću svima kojima je potrebna moja pozitivna energija i bioenergija za BITI ŽIV u pravom smislu. Do druge priče, živeli!
Нема коментара:
Постави коментар