U OKRILJU BOZIJE VOLJE,BOGORODICINOG PRIKAZANJA,PORODICA I DALJE ZAJEDNO
by Biserka Vucetic on Friday, July 22, 2011 at 5:58am
Ovo je cetvrti put kako pokusavam postaviti ovu belesku,nadam se da cu sada uspeti,ko zna ko je zgrabi cim zavrsim sa pisanjem,ali ja sam uporna .Naime rec je o 17. i 19.julu 1988 g. Sedamnaestoga jula predhodilo je vec pomenuto cudo spasenja moje porodice ispred kamiona na izlasku iz Metkovica a da i danas ne znamo sta nas je pomerilo i postavilo u desnu stranu auto i prikolicu,kamion je protutnjao a mi se pribrali od soka i produzili dalje.Tako smo stigli u Orebic kod nasih Sarajlija porodice Tomic Ede i Tvrtka . Naravno ispricali smo sta nam se dogodilo,a Eda je doslovce izgovorila sledece,"Sto vas da spasi danasnja Karmenska gospa ,pa vi ste Srbi ".To mi je bila veoma cudna recenica da ne kazem nepromisljena,na sta sam iz ko zna kog razloga naprosto odgovorila "Ko zna mozda ce to imati veze sa mojim krstenjem ,posto nisam krstena" i stvarno je imalo veze,(opisacu i to dogodilo se u Larisi 11,jula,Grcka) . Da nastavim sa ovim , izmedju ostalih razgovora Eda i ja smo se dogovorile da jedna od nas kuva i sprema sva jela jednoga dana ,a druga narednog dana .Tako odpocesmo 18. jula spremala je ona a 19 ja . Nakon dorucka svi su se spremili za odlazak na plazu i krenuse.Odjednom njihov mladji sin se okrenuo i onako preko ramena izgovorio recenicu " Teta Bisera (tako su me zvali) divno razvijate kore za pitu , umesite nam i jednu pitu uz rucak".Sa osmehom sam ih gledala kako odlaze a on je poljubio prstice i mahnuo saljuci mi poljubac. Odgovorila sam masuci im."Hocu ukoliko stignem " .Okrenula sam se i pogledom obuhvatila poluzavrsenu kucu koja se u prizemlju sastojala od jedne ogromne dnevne sobe,dok ulazih unutra ,blago se osmehnuh i pomislih u tom trenutku , "dobro je moci cu da razvijam kore, ovaj astal je bas veliki ", oko 3m duzine a i dovoljno je sirok . Od namestaja nije imalo mnogo cega pomenuti astal ,stolice,sporet za lozenje drvima i njihovi poljski kreveti ! Latila sam se posla ,nakon sto pristavih rucak podlozih vatru dobro,zamesih testo za pitu i odpoceh sa razvijanjem kora , kada sam radila predposlednju koru osetih da ruke pocese raditi nespretno sto me iznenadi i nije mi bilo jasno zbog cega se to desava .Uprkos mojoj upornosti da se skoncentrisem na to imala sam utisak kao da neko prati rad mojih ruku , Stajala sam ispred leve strane stola imala sam utisak da me neko gleda dijagonalno sa desne strane stola nekoliko metara udaljeno od mene.Prosto mi je bilo cudno,otkuda takav osecaj i nelagodnost koju osecam .U tom razmisljanju podigoh pogled iiiiiiiiiiiiiii imala sam osecaj da sam vostana figura ,bila sam kao skamenjena od prizora ispred sebe.Ispred mene ni manje ni vise bila je ona predivna vizija Bogorodice . Pogled mi je bio uprt pravo u Bogorodicine oci ,Jedino se secam svojih brzih misli koje su unutar svesti stvarale reci ooo Bogorodice, Marijo,Devo,Gospe moja , kako god da nazovem tu viziju ali bila je Ona . Prizor Bozje volje u svom sjaju svetice ogrnute plavom tkaninom kao marama preko drap sive lanene haljine koje su se i nosile u to doba njenog stvarnog zivota . Uostalom bila je najslicnija Bogorodicinoj ikoni koju svi dobro znamo kako izgleda. Njen lik iz vizije necu nikada zaboraviti , imala je neverovatno lep blagi osmeh ,sjajile su joj se oci , radosno me je i milo gledalasa prekrstenim rukama , gledala me je tako kao da da sam ja to osetila kao njeno odobravanje onoga sto radim .Naravno sve sve je to trajalo veoma kratko, ali cini mi se mogla bih taj trenutak stalno opisivati. Treptala sam neverujuci prizoru koji imam ispred sebe protrljala sam oci brasnjavim rukama , dok ona nije skidala blagi osmeh sa lica i sa takvim osmehom je i iscezla iz mog vidokruga . Onako zapanjena treptah i dalje kao da je taj momenat trajao ko zna koliko dugo ,cinila mi se vecnost a sve je bilo ustvari mozda manje od minute.No,umesto da je nesto pitam , ja sam jednostavno ostala bez reci , izletela sam iz kuce i sva usplahirena gledah po dvoristu i naravni nikog nije bilo sem mene. Rucak, kakav rucak , nisam se vracala unutra , veoma sam bila uznemirena . Nakon desetak minute naisla je neka baka ,trazila je Edu .Super,pomislih sad cu zavrsiti posao dok se skuva kafa . Pomerala sam dzezvu levo,desno,dalje od toplote kako bi kuvanje potrajalo i da bih zavrsila pitu i jos neke sitnice oko rucka zureci da to uradim dok je baka tu .Uspela sam i kad ona podje izgovori mi "Recite Edi da dodje do mene,zna ona ko sam . Ne mogu je vise cekati . Adio ! "To njeno "Adio" i danas cesto izgovaram ljudima,a baku nikada vise nisam videla . Dobro sam podlozila sporet , izgovarala sam reci koje se odnosile na pitu koja se vec pekla ,"Ispekla se ne ispekla ja odoh i pomerih serpu sa ruckom u stranu van domasaja jake vatre i krenuh da isprati baku i vise se nisam vracala u nutra , vec tek kad su oni stigli.Ono sto je bilo cudno je to sto je rad moga srca , bio tako jak i time izazivalo takvo lupanje u grudima i prouzrokovalo je time aritmiju. Ma ne aritmija , bila je to dobra tahikardija sa vise puta uzastopnog neotkucavanja pa proradi lupanjem , cudo, za to nemam drugu rec , a ja , ja sam bila prisebna ,a to je bilo jos cudnije.Izdvojih se u stranu sa Draganom , suprugom. Ispricala sam sta mi se dogodilo ,rekao je, "Preko majce se vidi kako ti lupa srce". IIIiiiiiii To nije bilo sve.Prvo njima nisam rekla nista,nikada mi nije bilo jasno sto sam pomislila da je to muslimanska kuca i gde da pominjem Bogorodicu i obelezavanje mesta krstom ,iako to nikako ne bi smelo imati veze, gde god se bogorodica ili drugi svetac pojavio ,to se mesto obelezavalo,na neki nacin to mesto postane hodocasce.No, ja sam u tim momentima mislila da bi se oni naljutili ili , verovatno bi negodovali.Citavo vreme sam u stvari znala da je Tvrtko hrvat a Eda po ocu slovenka ,po majci srpkinja ..Ujutru sam ustala sa istim problemom u vezi otkucaja srca i zato smo posli lekaru jer su se pojavile i neke ranice po rukama, kao za kakvu krupnu alergiju i na njihovim vrhovima krv . Da takve se ranice zovu stigme .Stvarno nemam druge reci za tu pojavu .Tada i nikada vise mi se to nije pojavilo.Lekar je dao uput za kardiologa,a on, trebalo je da vidite njegovo zaprepascenje,kao da sam bila od porculana pa ukoliko bi me pipnuo ,mislio je razbicu se jer su mu ruke drhtale kao od straha i samo je izgovarao"Sta je ovo,ja ovo vidim prvi put i nije mi jasno kako normalno reagujete a srce vam radi na ovakav nacin".Cutali smo i Dragan i ja ,jer sta reci ,ko bi mi poverovao .Uzela sam ekge snimak i recepte za lekove,a lekar je rekao"Nadam se da ce vam posle ove venske terapije biti bolje , ali mi nista nije jasno ! Otisli smo odatle,ali ne samo iz ambulante ,vec i iz Orebica jer mi nije bilo dobro.Tek kada je moj lekar u Nisu Branka Bankovic komentarisala rad srca ja sam zurila u donesen joj EKG snimak i procitala ime onog lekara Veljko Zerajic,neverovatno a njega nam je Goran preporucio ,on je bio posinak Save Ninkovica (Titovog telohranitelja u II sv.ratu) kad smo rekli da idemo za Orebic Goran je rekao bas ovako" Ukoliko vam zatreba lekarska intervencija obratite se Veljku Zerajicu kardiologu,on je moj dobar prijatelj i pomoci ce vam u svemu sto zatreba". Eto, to je proslo, ali mnoge se dalje cudne situacije dogadjale i verovatno ce i nadalje! E,eto ,od tada do sada moja je porodica na okupu i u prosirenom broju clanova.O navedenom cika Savi Ninkovicu i Titovim tajnama u vezi cerke Mire i njenog muza za koga nam je rekao vladace Srbijom , a bogme i jest vladao. Napisacu i o tom dozivljaju takodje,a i znate o kome je rec,ali kada je meni nakon Titove smrti receno ,e to se nije ni predpostavljalo.Sve ovo i jos mnogo toga , pisacu naravno i nocas pre nego da ovo krenem neko je bio nestrpljiv ,cekalo me pitanje na catu od I.Obradovica "Kad ce neki novi dogadjaj" ,evo,a i bice ih jos puno.Sta mi vi predlazete,da li da zatrazim od vlasti u Orebicu da se to mesto obelezi i ozvanici , mada rekla sam Edi telefonom ,cule smo se tada posle rata u Bosni i Hrvatskoj Nakon sto mi se zahvalila za dobijenu hranu tokom rata.Uspeli smo da im u Sarajevu dostavimo hrani rekla mi je "Ni Tvrtkovi rodjaci ni moji nisu nam pomogli a vi jeste."Tada sam joj ispricala ovo sto vama napisah a ona je rekla."E draga sad mi je jasno sto nasa kuca nije upropascena ,videlo se po svemu da je tu boravila armija, koja,ko bi to znao .Kuvali su i spavali tu ,iz kuce nije nista odneseno,samo su vrata ostala otvorena .Znaci , Bogorodica nam je to cuvala ." Objasnila sam joj da na to mesto valja postaviti krst i njenu ikonu,a dali je ,i do danas neznam to, ali je krajnje vreme da to proverim , ili da idemo zajedno,sta vi na to kazete!!!???Ovoga puta toliko o ISTINI moga zivljenja !!!
Like · ·
Unfollow Post · Share · DeleteSrecko Simic, Marina Bozilovic and Tijana Vasic ❥ like this.
Biserka Vucetic Ovoga puta sam uspela da sacuvam belesku,mozda je sudbina tako htela da se umesto 19,jula pojavi na ekran danas kada je operacija mog supruga,znam bice u redu.Hvala svima ,znanim i neznanim prijateljima koji su danas samnom i i mojom porodi...See More
July 22 at 6:07am · Like · 1
Александра Милијић Svako dobro vama i vasoj porodici, u jednom dahu sam citala ovo i nemam reci..neverovatno ali istinito...
July 22 at 7:32am · Like
Biserka Vucetic Hvala Aleksandra tvojoj porodici i tebi od srca zelim svako dobro!
July 22 at 7:46am · Like · 1
Biljana Djordjevic Sve najbolje vama i vasoj porodici. Procitala sam pricu, ipak sreca u nesreci, drago mi je da je tako. Pozdrav.
July 22 at 8:59am · Like
Jasmina Vitomirovic Pozdrav za Biserku i njenu porodicu.Lepa prica
July 22 at 8:34pm · Like
Biserka Vucetic Hvala Biljana i Jasmina, neka Bog i vasoj porodici i Vama uzvrati blagostanjem,Ziveli!!!
July 23 at 12:48pm · Like · 1....
.
by Biserka Vucetic on Friday, July 22, 2011 at 5:58am
Ovo je cetvrti put kako pokusavam postaviti ovu belesku,nadam se da cu sada uspeti,ko zna ko je zgrabi cim zavrsim sa pisanjem,ali ja sam uporna .Naime rec je o 17. i 19.julu 1988 g. Sedamnaestoga jula predhodilo je vec pomenuto cudo spasenja moje porodice ispred kamiona na izlasku iz Metkovica a da i danas ne znamo sta nas je pomerilo i postavilo u desnu stranu auto i prikolicu,kamion je protutnjao a mi se pribrali od soka i produzili dalje.Tako smo stigli u Orebic kod nasih Sarajlija porodice Tomic Ede i Tvrtka . Naravno ispricali smo sta nam se dogodilo,a Eda je doslovce izgovorila sledece,"Sto vas da spasi danasnja Karmenska gospa ,pa vi ste Srbi ".To mi je bila veoma cudna recenica da ne kazem nepromisljena,na sta sam iz ko zna kog razloga naprosto odgovorila "Ko zna mozda ce to imati veze sa mojim krstenjem ,posto nisam krstena" i stvarno je imalo veze,(opisacu i to dogodilo se u Larisi 11,jula,Grcka) . Da nastavim sa ovim , izmedju ostalih razgovora Eda i ja smo se dogovorile da jedna od nas kuva i sprema sva jela jednoga dana ,a druga narednog dana .Tako odpocesmo 18. jula spremala je ona a 19 ja . Nakon dorucka svi su se spremili za odlazak na plazu i krenuse.Odjednom njihov mladji sin se okrenuo i onako preko ramena izgovorio recenicu " Teta Bisera (tako su me zvali) divno razvijate kore za pitu , umesite nam i jednu pitu uz rucak".Sa osmehom sam ih gledala kako odlaze a on je poljubio prstice i mahnuo saljuci mi poljubac. Odgovorila sam masuci im."Hocu ukoliko stignem " .Okrenula sam se i pogledom obuhvatila poluzavrsenu kucu koja se u prizemlju sastojala od jedne ogromne dnevne sobe,dok ulazih unutra ,blago se osmehnuh i pomislih u tom trenutku , "dobro je moci cu da razvijam kore, ovaj astal je bas veliki ", oko 3m duzine a i dovoljno je sirok . Od namestaja nije imalo mnogo cega pomenuti astal ,stolice,sporet za lozenje drvima i njihovi poljski kreveti ! Latila sam se posla ,nakon sto pristavih rucak podlozih vatru dobro,zamesih testo za pitu i odpoceh sa razvijanjem kora , kada sam radila predposlednju koru osetih da ruke pocese raditi nespretno sto me iznenadi i nije mi bilo jasno zbog cega se to desava .Uprkos mojoj upornosti da se skoncentrisem na to imala sam utisak kao da neko prati rad mojih ruku , Stajala sam ispred leve strane stola imala sam utisak da me neko gleda dijagonalno sa desne strane stola nekoliko metara udaljeno od mene.Prosto mi je bilo cudno,otkuda takav osecaj i nelagodnost koju osecam .U tom razmisljanju podigoh pogled iiiiiiiiiiiiiii imala sam osecaj da sam vostana figura ,bila sam kao skamenjena od prizora ispred sebe.Ispred mene ni manje ni vise bila je ona predivna vizija Bogorodice . Pogled mi je bio uprt pravo u Bogorodicine oci ,Jedino se secam svojih brzih misli koje su unutar svesti stvarale reci ooo Bogorodice, Marijo,Devo,Gospe moja , kako god da nazovem tu viziju ali bila je Ona . Prizor Bozje volje u svom sjaju svetice ogrnute plavom tkaninom kao marama preko drap sive lanene haljine koje su se i nosile u to doba njenog stvarnog zivota . Uostalom bila je najslicnija Bogorodicinoj ikoni koju svi dobro znamo kako izgleda. Njen lik iz vizije necu nikada zaboraviti , imala je neverovatno lep blagi osmeh ,sjajile su joj se oci , radosno me je i milo gledalasa prekrstenim rukama , gledala me je tako kao da da sam ja to osetila kao njeno odobravanje onoga sto radim .Naravno sve sve je to trajalo veoma kratko, ali cini mi se mogla bih taj trenutak stalno opisivati. Treptala sam neverujuci prizoru koji imam ispred sebe protrljala sam oci brasnjavim rukama , dok ona nije skidala blagi osmeh sa lica i sa takvim osmehom je i iscezla iz mog vidokruga . Onako zapanjena treptah i dalje kao da je taj momenat trajao ko zna koliko dugo ,cinila mi se vecnost a sve je bilo ustvari mozda manje od minute.No,umesto da je nesto pitam , ja sam jednostavno ostala bez reci , izletela sam iz kuce i sva usplahirena gledah po dvoristu i naravni nikog nije bilo sem mene. Rucak, kakav rucak , nisam se vracala unutra , veoma sam bila uznemirena . Nakon desetak minute naisla je neka baka ,trazila je Edu .Super,pomislih sad cu zavrsiti posao dok se skuva kafa . Pomerala sam dzezvu levo,desno,dalje od toplote kako bi kuvanje potrajalo i da bih zavrsila pitu i jos neke sitnice oko rucka zureci da to uradim dok je baka tu .Uspela sam i kad ona podje izgovori mi "Recite Edi da dodje do mene,zna ona ko sam . Ne mogu je vise cekati . Adio ! "To njeno "Adio" i danas cesto izgovaram ljudima,a baku nikada vise nisam videla . Dobro sam podlozila sporet , izgovarala sam reci koje se odnosile na pitu koja se vec pekla ,"Ispekla se ne ispekla ja odoh i pomerih serpu sa ruckom u stranu van domasaja jake vatre i krenuh da isprati baku i vise se nisam vracala u nutra , vec tek kad su oni stigli.Ono sto je bilo cudno je to sto je rad moga srca , bio tako jak i time izazivalo takvo lupanje u grudima i prouzrokovalo je time aritmiju. Ma ne aritmija , bila je to dobra tahikardija sa vise puta uzastopnog neotkucavanja pa proradi lupanjem , cudo, za to nemam drugu rec , a ja , ja sam bila prisebna ,a to je bilo jos cudnije.Izdvojih se u stranu sa Draganom , suprugom. Ispricala sam sta mi se dogodilo ,rekao je, "Preko majce se vidi kako ti lupa srce". IIIiiiiiii To nije bilo sve.Prvo njima nisam rekla nista,nikada mi nije bilo jasno sto sam pomislila da je to muslimanska kuca i gde da pominjem Bogorodicu i obelezavanje mesta krstom ,iako to nikako ne bi smelo imati veze, gde god se bogorodica ili drugi svetac pojavio ,to se mesto obelezavalo,na neki nacin to mesto postane hodocasce.No, ja sam u tim momentima mislila da bi se oni naljutili ili , verovatno bi negodovali.Citavo vreme sam u stvari znala da je Tvrtko hrvat a Eda po ocu slovenka ,po majci srpkinja ..Ujutru sam ustala sa istim problemom u vezi otkucaja srca i zato smo posli lekaru jer su se pojavile i neke ranice po rukama, kao za kakvu krupnu alergiju i na njihovim vrhovima krv . Da takve se ranice zovu stigme .Stvarno nemam druge reci za tu pojavu .Tada i nikada vise mi se to nije pojavilo.Lekar je dao uput za kardiologa,a on, trebalo je da vidite njegovo zaprepascenje,kao da sam bila od porculana pa ukoliko bi me pipnuo ,mislio je razbicu se jer su mu ruke drhtale kao od straha i samo je izgovarao"Sta je ovo,ja ovo vidim prvi put i nije mi jasno kako normalno reagujete a srce vam radi na ovakav nacin".Cutali smo i Dragan i ja ,jer sta reci ,ko bi mi poverovao .Uzela sam ekge snimak i recepte za lekove,a lekar je rekao"Nadam se da ce vam posle ove venske terapije biti bolje , ali mi nista nije jasno ! Otisli smo odatle,ali ne samo iz ambulante ,vec i iz Orebica jer mi nije bilo dobro.Tek kada je moj lekar u Nisu Branka Bankovic komentarisala rad srca ja sam zurila u donesen joj EKG snimak i procitala ime onog lekara Veljko Zerajic,neverovatno a njega nam je Goran preporucio ,on je bio posinak Save Ninkovica (Titovog telohranitelja u II sv.ratu) kad smo rekli da idemo za Orebic Goran je rekao bas ovako" Ukoliko vam zatreba lekarska intervencija obratite se Veljku Zerajicu kardiologu,on je moj dobar prijatelj i pomoci ce vam u svemu sto zatreba". Eto, to je proslo, ali mnoge se dalje cudne situacije dogadjale i verovatno ce i nadalje! E,eto ,od tada do sada moja je porodica na okupu i u prosirenom broju clanova.O navedenom cika Savi Ninkovicu i Titovim tajnama u vezi cerke Mire i njenog muza za koga nam je rekao vladace Srbijom , a bogme i jest vladao. Napisacu i o tom dozivljaju takodje,a i znate o kome je rec,ali kada je meni nakon Titove smrti receno ,e to se nije ni predpostavljalo.Sve ovo i jos mnogo toga , pisacu naravno i nocas pre nego da ovo krenem neko je bio nestrpljiv ,cekalo me pitanje na catu od I.Obradovica "Kad ce neki novi dogadjaj" ,evo,a i bice ih jos puno.Sta mi vi predlazete,da li da zatrazim od vlasti u Orebicu da se to mesto obelezi i ozvanici , mada rekla sam Edi telefonom ,cule smo se tada posle rata u Bosni i Hrvatskoj Nakon sto mi se zahvalila za dobijenu hranu tokom rata.Uspeli smo da im u Sarajevu dostavimo hrani rekla mi je "Ni Tvrtkovi rodjaci ni moji nisu nam pomogli a vi jeste."Tada sam joj ispricala ovo sto vama napisah a ona je rekla."E draga sad mi je jasno sto nasa kuca nije upropascena ,videlo se po svemu da je tu boravila armija, koja,ko bi to znao .Kuvali su i spavali tu ,iz kuce nije nista odneseno,samo su vrata ostala otvorena .Znaci , Bogorodica nam je to cuvala ." Objasnila sam joj da na to mesto valja postaviti krst i njenu ikonu,a dali je ,i do danas neznam to, ali je krajnje vreme da to proverim , ili da idemo zajedno,sta vi na to kazete!!!???Ovoga puta toliko o ISTINI moga zivljenja !!!
Like · ·
Unfollow Post · Share · DeleteSrecko Simic, Marina Bozilovic and Tijana Vasic ❥ like this.
Biserka Vucetic Ovoga puta sam uspela da sacuvam belesku,mozda je sudbina tako htela da se umesto 19,jula pojavi na ekran danas kada je operacija mog supruga,znam bice u redu.Hvala svima ,znanim i neznanim prijateljima koji su danas samnom i i mojom porodi...See More
July 22 at 6:07am · Like · 1
Александра Милијић Svako dobro vama i vasoj porodici, u jednom dahu sam citala ovo i nemam reci..neverovatno ali istinito...
July 22 at 7:32am · Like
Biserka Vucetic Hvala Aleksandra tvojoj porodici i tebi od srca zelim svako dobro!
July 22 at 7:46am · Like · 1
Biljana Djordjevic Sve najbolje vama i vasoj porodici. Procitala sam pricu, ipak sreca u nesreci, drago mi je da je tako. Pozdrav.
July 22 at 8:59am · Like
Jasmina Vitomirovic Pozdrav za Biserku i njenu porodicu.Lepa prica
July 22 at 8:34pm · Like
Biserka Vucetic Hvala Biljana i Jasmina, neka Bog i vasoj porodici i Vama uzvrati blagostanjem,Ziveli!!!
July 23 at 12:48pm · Like · 1....
.
Vecna slava Bogorodici,Mariji,Devi,Gospi....Da, sta reci sem da svi ljudi koji me dobro poznaju reci ce kao i ja da su ovo tek nekoliko postavljenih istinitih dozivljaja iz mog veoma neobicnog zivljenja.Odlucila sam da ih unosim tu i postavljam za citanje siroj javnosti.Mnoge zanimljivosti i apsolutno neverovatne situacije slede nadalje u okviru ovoga bloga.Sporo ucim da bih ovde na internetu bolje radila ,po mnogo sati prevodim sve ono sto me interesuje.Uskoro Blogovi sa razlicitim temama iz mog zivota,A nadam se da ce ubrzo biti spreman i sajt...
ОдговориИзбриши